Podijeli Pretraži Prijava
Tools
Close
Zanimljive plovidbe broda od betona
Redakcija

Zanimljive plovidbe broda od betona

Previous Article Previous Article Jordanov dres prodan za 10,1 milijuna dolara
Next Article Hoće li Njemačka na zimu imati dovoljno plina? Hoće li Njemačka na zimu imati dovoljno plina?

Tko god je prolazio cestom od Splita prema Imotskom, skrenuo je pogled, usporio ili zastao kako bi se divio neobičnoj građevini. Prije više od pola stoljeća, u kamenjaru, gotovo u bespuću, u Cisti Velikoj, tada 50-ak km od mora, izgrađen je brod od betona. I danas tu stoji usidren, ponosno s uspomenom na svog tvorca. Iako nije brojio milje u plovidbi na moru, imao je taj brod zanimljivih plovidbi. 

Brod ili kuća bila je dilema prolaznicima, no za Mirka Vučka, poznatijeg kao Mirko Jelin to je bio dom. A kako je sve počelo i zašto oblik broda prisjeća se Mirkova kći Veronika, koju susjedi zovu Franka.

"Koliko se sjećam, u moje male dane otac je uvijek volio crtati. Uvijek neke male čamčiće i brodiće. Živio je u Rijeci jedno vrijeme, i kad se iz Rijeke vraćao brodom kazao je da je dobio viziju da će sebi ovdje sebi brod raditi. To je on 1968. već počeo realizirati pomalo, on i Mara", kaže Veronika Oberbanscheidt.  

 A supruga Mara pratila ga je u svemu. Brod kuća, dug 35 a širok 8 metara, izgrađen daleko od tadašnjeg naselja. Bio je atrakcija ne samo zbog izgleda nego i zbog sadržaja i ponude. Dok ga je gradio, Mirko je svaki dan odlazio u Makarsku i proučavao brodove kako bi ne samo izvana, nego i iznutra - što vjernije svoju kuću izgradio baš kao pravi brod. 

I u njoj su se održavali sastanci, svadbena vjenčanja, stajali su autobusi puni gostiju ili putnika koji su išli u Međugorje, dodaje Veronika. Priređivao je Mirko zabave i na otvorenom i u unutrašnjosti broda. Dovodio živu glazbu, jer znao je što gosti žele. Kroz ovaj brod prošlo je bezbroj nepoznatih, ali i mnogo poznatih i osoba.

"Ovdje je, koliko se ja sjećam Tuđman prvi govor držao. Što se tiče drugih, stvarno je dolazio. I oni najveći jugoslavenski koji su šah igrali. Svi, svatko tko je imao neko ime tu je svraćao", kaže Veronika Oberbanscheidt, piše HRT.

Bio radnik, hodočasnik ili funkcioner, Mirku su svi bili isti. Nije ga bilo briga je li gost u odijelu ili u trlišu, on je sve ljude gledao jednako. A znao je kako svakome od njih ugoditi. A jedna od dodatnih atrakcija broda bio je i unutarnji bazen. Isprva je služio kao ukras, a kasnije su u njega ubačene pastrve koje su gosti potom 'roštiljali'.

Svatko je tu mogao uživati u svom kutku. Neki na palubi broda uz glazbu, neki uz bazen birajući ribu, neki plešući ispred broda uz disko osvjetljenje, a neki uz komin i specijalitete iz krušne peći i jela s ražnja ili komina. 

Mučio se Mirko sa svojom Marom da bi nešto imali jer bili su vrijedni radnici. Bio je samouk, ali vrlo spretan u svim poslovima. No, s novcem je bilo malo teže, pa su pomagala i djeca koja su trbuhom za kruhom već ranije otišla u Njemačku.

Trenutačno je unutra gradilište, jer ga njegova djeca i unuci žele obnoviti, vratiti mu stari izgled i sjaj i možda mu jednom opet dati zabavni život.

Mirka više nema, ali brod još stoji usidren u Cisti Velikoj. Danas su tu samo uspomene i lijepa sjećanja, ne samo obitelji nego i svih koji su barem jednom posjetili ovaj brod na kopnu, koji spada u 20 najzanimljivijih svjetskih građevina u obliku broda.  

Podijeli članak

Print

Komentari

Sakrij Prikaži sve komentare (0)
Samo prijavljeni korisnici mogu komentirati. Prijavite se ovdje.

 

 

Povratak na vrh